Vina Vina trči brže od muhe Vina Vina i prijatelj Vina Vina i zima Vina Vina i vučji štap
Prva slikovnica o Vina Vini, neobičnom stanovniku šume, zaigranom i znatiželjnom. Vina Vina opaža i doživljava svijet upravo onako kako ga opažaju mališani i to njegov lik čini toliko drugačijim i bliskim najmlađoj publici koja ga jedina, u konačnici, može potpuno razumjeti i suživjeti se s njegovim doživljajima. „Sve što je dolje mnogo je bliže oku, krupnije nego što se odraslom oku čini i beskrajno zanimljivije i uzbudljivije. Toliko toga može se otkriti u šumi, vidjeti čaroliju u svakoj grančici, lokvici, kamenčiću i kukcu…“ U prvoj priči "Vina Vina i vučji štap" Vina Vina pronalazi grančicu koja postaje njegov štap. Ali ne običan štap, nego sve čudesno što jedan štap može biti za malo dijete: motorna pila, ribički štap, brana, olovka za crtanje po pijesku, kosilica trave, kopač rupa... A onda Vina Vina upoznaje vuka, koji mu ispočetka djeluje strašan, no njih se dvojica sprijatelje i provedu dan u zajedničkoj igri. Navečer Vina Vina nosi svoj štap kući, stavlja ga pokraj sebe u krevet. Na štapu se vide otisci vučjih zuba. Vina Vini nedostaje njegov novi prijatelj vuk, a vuku nedostaje Vina Vina. Laku noć, vučji štape!
Druga priča o Vina Vini, neobičnom stanovniku šume, zaigranom i znatiželjnom. Vina Vina opaža i doživljava svijet upravo onako kako ga opažaju mališani i to njegov lik čini toliko drugačijim i bliskim najmlađoj publici koja ga jedina, u konačnici, može potpuno razumjeti i suživjeti se s njegovim doživljajima. „Sve što je dolje mnogo je bliže oku, krupnije nego što se odraslom oku čini i beskrajno zanimljivije i uzbudljivije. Toliko toga može se otkriti u šumi, vidjeti čaroliju u svakoj grančici, lokvici, kamenčiću i kukcu…“ Stiglo je proljeće, Vina Vina ide van. Vani ima još malo snijega. Vina Vini nedostaje njegov novi prijatelj, vuk. Hoda po snijegu i ostavlja tragove, nogama i štapom. Odjednom uoči još nečije tragove - tragove šapa. Tragovi vode pod bor. Pronašao je vuka! Nakon cjelodnevne igre u snijegu, kraj potočića, među stablima, vraćaju se kući, u Vina Vininu kućicu. - Sad si ti moj Vuk - kaže mu Vina Vina. - Vau! - odgovara vuk.
Treća slikovnica o Vina Vini, neobičnom stanovniku šume, zaigranom i znatiželjnom. Vina Vina opaža i doživljava svijet upravo onako kako ga opažaju mališani i to njegov lik čini toliko drugačijim i bliskim najmlađoj publici koja ga jedina, u konačnici, može potpuno razumjeti i suživjeti se s njegovim doživljajima. „Sve što je dolje mnogo je bliže oku, krupnije nego što se odraslom oku čini i beskrajno zanimljivije i uzbudljivije. Toliko toga može se otkriti u šumi, vidjeti čaroliju u svakoj grančici, lokvici, kamenčiću i kukcu…“
Došla je zima k Vina Vini i vuku. Jezero je prekrio debeli led. Vina Vina se kliže. Vuk ne voli klizaljke. Ali lijepo mu je na saonicama!
Četvrta slikovnica švedske književnice Jujje Wieslander o Vina Vini, neobičnom stanovniku šume, zaigranom i znatiželjnom. Vina Vina opaža i doživljava svijet upravo onako kako ga opažaju mališani i to njegov lik čini toliko drugačijim i bliskim najmlađoj publici koja ga jedina, u konačnici, može potpuno razumjeti i suživjeti se s njegovim doživljajima. „Sve što je dolje mnogo je bliže oku, krupnije nego što se odraslom oku čini i beskrajno zanimljivije i uzbudljivije. Toliko toga može se otkriti u šumi, vidjeti čaroliju u svakoj grančici, lokvici, kamenčiću i kukcu…“