Sagrada Familia Delimir Rešicki

Name: Sagrada Familia Delimir Rešicki
SKU: x243-53
Price: 6 EUR
Availability: InStock
Rating: 5 (100 reviews)

Šifra: x243-53

Dostupnost artikla: Artikl je dostupan

Autor	Delimir Rešicki
Uvez	Meki
Izdavač	Meandar
Godina izdavanja	1993
Stranica	91
Stanje	Rabljeno / Vrlo dobro očuvano 9/10

6,00 €

Dodaj u košaricu

Odabrana opcija trenutno nije dostupna

Rok isporuke: Odmah

Cijena dostave: 2,00 €

Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad: 53,00 €

Sagrada Familia Delimir Rešicki

Priče Delimira Rešickog počeo sam čitati u novinama. Bilo je u njima uvi-jek nečega dvosmislenog. Ponekad su se doimale kao dnevnički zapisi, kao bilježenje uspomena, ponekad, pak, kao čista fikcija. U svakom sluča-ju veoma sam ih zavolio. Bilo mi je uzbudljivo u njima otkrivati proznu rečenicu, dijalog i sve ostalo čega u Delimirovoj poeziji nije bilo. A ja sam njegovu poeziju jako, jako volio. Onda sam pročitao sjajan tekst o stricu. "Sagrada familia" zbirka je kratkih priča hrvatskog pjesnika i pisca Delimira Rešickog, koja predstavlja jedno od njegovih najzrelijih i najintimnijih djela. Naslov referira na poznatu barcelonsku baziliku, simbol vjere, uzvišenosti i nesavršenosti.

I tu mi se objasnilo sve.
Početkom 1992. posjetio sam Osijek. Bilo je u njemu toliko tuge kao nika-da dotad. Bilo je zimsko, ratno poslijepodne. Bao sam, nakon 26 godina, prvi puta u kino koje se nekada zvalo Zvečevo, a do koga se sada dolazilo kroz dijelom porušeno dvorište vrtne restauracije hotela Royal i preskaka-lo vreće, grede, cigle. U kinu je zaopočinjala revija hrvatskog filma, gorje-la je slaba rasvjeta, bila je zapaljena i peć i bilo je tu nekih tridesetak po-sjetitelja. Bili su mladi i lijepi, tvrdo jezgro osječkih rokera, a većina je, što momaka, što djevojaka, nosila uniformu Hrvatske vojske. Sa zvučnika se razlijegala Lili Marlen, ispred ekrana stajao je Delimir i prilazio mi široko raširenih ruku. Ta scena, taj ambijent, baš kao i glazba, imali su sasvim nestvaran naboj. Kao da je svime dirigirao skriveni Fassbinder za neki mogući dodatak prvom dijelu Marije Braun. Delimir i ja smo se pozdravili i htio sam mu reći "čitam te", misleći, dakako, na one prozne tekstove iz novina. Ali nisam mogao ništa reći. U grlu me strašno, strašno stezalo. Ni Delimir ništa nije rekao; samo je napravio grimasu, razvukavši stisnute usne u tužan smiješak. Naravno da je razumio što sam mu htio reći. Ka-snije smo dugo pričali. I o pričama i svemu oko njih. O knjizi, dakle, koju sada i vi držite u ruci. Ja sam tako sretan što je možete pročitati i upozna-ti pjesnika Delimira Rešickog u njegovim novim i drukčijim rečenicama. I tako... Čitat ću te, Delimire. Opet.