Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad:
53,00 €
Ljepota muke Marinko Španović
Njegov zreli književni put započeo je kroz djelovanje u kultnoj samoborskoj pjesničkoj skupini Katarza. Bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih i svjetskih haiku stvaralaca, a na tom području je ostvario i zapaženu prevoditeljsku, uredničku i publicističku djelatnost. Surađivao je sa svim značajnijim domaćim i stranim haiku autorima, zastupljen je u brojnim haiku antologijama, radovi su mu prevedeni na brojne svjetske jezike, a za svoje stvaralaštvo dobio je mnoge nagrade u zemlji i u inozemstvu.
Zbog nekonvencionalnog i boemskog načina života nazivali su ga "samoborskim Tinom", a možda najprecizniju karakterizaciju njegova pjesničkog habitusa daje prof. Miroslav Burić, koji u recenziji pjesničke zbirke Kisik dušik piše:
- ...Marinko Španović dobar je pjesnik, najbolji od mnoštva samoborskih poeta. Na vrhu brijega bio je bliži i prirodi i nebu i samoći i životu i Bogu i izgubljenom ljudskom. Njegove pjesme otkrivaju začudnost običnih stvari, pronalaze iznenadne obrate, poante smisla koji nam inače često izmiče. Ne sumorno, već humorno, ne patetično, već ekstatično, ne melankolijski, već ironijski Marinko Španović pjeva o sebi. Ostao je neizlječiv pjesnik, baš onakav kakvim mi i zamišljamo pjesnika u našim konvencionalnim pojmovima boeme i graševine... – napisao je prof. Burić.
Svojim književnim radom Marinko Španović je u kulturnom životu Samobora i Hrvatske bio prisutan gotovo četrdeset godina kao član član Ogranka Matice hrvatske u Samoboru i kroz mnogobrojne javne nastupe, recitale i tribine, kroz skupne zbirke i biltene, a izdao je i više samostalnih pjesničkih zbirki (Kisik dušik (1995.), Ljepota muke (1999.), haiku zbirke Planinski vjetar (1989./90.), Duga (1989./90.), Poljubac svjetlosti (1995.) i Brbljanje o neizrecivom (1998)).