Obradović, Dositej (pravo ime Dimitrije), srpski književnik i prosvjetitelj (Čakovo, Banat, oko 1739 – Beograd, 28. III. 1811). Kao mladić otišao u fruškogorski samostan Hopovo, koji je napustio nakon tri godine. Bio je 1761–63. učitelj u Dalmatinskoj zagori, a potom privatni učitelj u više europskih zemalja i u Rusiji; filozofiju i teologiju studirao u Halleu te fiziku u Leipzigu (1782). Došao 1807. u Srbiju, gdje je osnovao Veliku školu (1808), Bogosloviju (1810) te bio prvi ministar prosvjete (1811). Pod utjecajem M. A. Relkovića i A. Kačića Miošića te engleskih, njemačkih i francuskih racionalista, pisao je i tiskao knjige na narodnom jeziku. Protivio se svemoći Crkve i zauzimao se za »jedinstvo naroda bez obzira na vjersku pripadnost«.
Obradović, Dositej. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 24.4.2024.
