Žanko, Dušan, hrvatski kulturni djelatnik, pjesnik i kritičar (Trilj, 10. XI. 1904 – Caracas, Venezuela, 23. I. 1980). Diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1928. Bio je profesor u zagrebačkoj Nadbiskupskoj gimnaziji. Član vodstva Hrvatskoga orlovskoga saveza i Križarskoga bratstva, djelatan u Katoličkoj akciji. Intendant zagrebačkoga HNK (1941–43). Vodio je kulturno-gospodarsko izaslanstvo NDH u vichyevskoj Francuskoj (1943–44). Kazališne i književne kritike te prikaze objavljivao je u časopisima i novinama Nedjelja, Prosvjetni život, Obzor, Život, Hrvatska smotra, Hrvatska pozornica, Hrvatski narod i dr. Od pjesničkih radova najpoznatija mu je pjesma u prozi Anđeo čuvar Hrvatske (1949). Uredio je antologiju Hrvatska marijanska lirika: (novija) (1935). Posmrtno su mu je objavljene knjige eseja Svjedoci (1987) i Izabrani eseji (1993). Nakon sloma NDH emigrirao je u Italiju, zatim u Argentinu (1948) pa u Venezuelu (1954). U Caracasu je predavao na Sveučilištu Andres Bello. Sudjelovao je u radu hrvatske političke emigracije. Nositelj je više venezuelanskih odlikovanja.
Žanko, Dušan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 4.7.2024.
