Popović, Jovan Sterija, srpski književnik (Vršac, 1. I. 1806 – Vršac, 26. II. 1856). Studij prava završio 1830. u Kežmarku (Slovačka). Od 1840. radio kao profesor u Kragujevcu, potom bio odvjetnik i načelnik Ministarstva prosvete u Beogradu (od 1842). Zauzimao se za razvoj školstva te otvaranje knjižnica, muzeja i kazališta; njegovom tragedijom Smrt Stefana Dečanskoga otvoreno je 1841. prvo beogradsko kazalište. Dok u tragedijama obrađuje teme iz nacionalne povijesti i narodnih pjesama, u komedijama je prema živim osobama stvorio galeriju realističnih likova (Laža i paralaža, 1830; Tvrdica, odnosno Kir Janja, 1837; Pokondirena tikva, 1838; Zla žena, 1838; Beograd nekad i sad, 1853), koji narodnim jezikom, katkada karikirani, predstavljaju sve slojeve vojvođanskoga društva. Satirični Roman bez romana (1838) prva je realistična proza u srpskoj književnosti. Svoje neslaganje sa srpskom politikom nakon 1848. izrazio je u satiričnoj komediji Rodoljupci (1853). Pjesme su mu refleksivne, prožete pesimizmom (Davorje, 1854). Većina komedija izvedena mu je i na hrvatskim pozornicama.
Popović, Jovan Sterija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 24.4.2024.
