Hvala. Na upisanu e-mail adresu dobiti ćete obavijest kada proizvod ponovno postane dostupan.
Greška! Provjerite unesene podatke.
Tatarska pustinja Dino Buzzati
"Tatarska pustinja" (Il deserto dei Tartari) je najpoznatiji roman talijanskog pisca Dina Buzzatija, objavljen 1940. godine. Ovaj roman se često smatra remek-djelom egzistencijalne književnosti i nosi snažne teme usamljenosti, prolaznosti vremena, apsurda i sudbine.
Kratak sažetak: Glavni lik, Giovanni Drogo, mladi je poručnik koji dobiva prvi zadatak — biti stacioniran u udaljenoj tvrđavi Bastiani, smještenoj na rubu pustinje koja se zove "Tatarska pustinja". Drogo, isprva uznemiren izoliranošću i monotonijom tvrđave, planira brzo napustiti to mjesto i vratiti se u normalan život. Međutim, tvrđava ga postepeno uvlači u svoju atmosferu iščekivanja, jer vojnici u njoj stalno čekaju veliki neprijateljski napad koji nikada ne dolazi.
Tijekom godina, Drogo se, kao i njegovi suborci, sve više posvećuje besmislenom životu unutar tvrđave, gubeći kontakt s vanjskim svijetom. Iako sanja o slavi i prilici da se dokaže u borbi, njegova mladost polako prolazi u uzaludnom čekanju. Na kraju, kada neprijatelji konačno dođu, Drogo je star i bolestan, te više nije sposoban sudjelovati u bitci za koju je cijeli život čekao.
Glavne teme: Prolaznost vremena i uzaludnost iščekivanja: Roman istražuje egzistencijalnu borbu čovjeka s vremenom. Drogo provodi život čekajući sudbonosni trenutak, dok mu mladost i snaga polako izmiču. Ova tema je često uspoređivana s djelima egzistencijalističkih autora poput Albert Camusa i Franza Kafke.
Izolacija i osamljenost: Tvrđava Bastiani simbolizira izolaciju, ne samo fizičku, već i psihološku. Drogo, poput ostalih vojnika, postaje zarobljenik vlastitih iluzija i nade da će se nešto značajno dogoditi, a pri tome gubi vezu s vanjskim svijetom i vlastitim životom.
Apsurdnost ljudske egzistencije: Drogo čeka cijeli život za nešto što se možda nikada neće dogoditi, a čak i kad se dogodi, on je već previše star i slab da sudjeluje. Ovaj motiv podsjeća na apsurdističke teme koje se bave besmislenošću života i ljudskom potrebom za smislom.
Sudbina i bespomoćnost: Drogo je, poput mnogih likova iz egzistencijalne književnosti, zarobljenik sudbine. Iako želi promijeniti svoj život, on ostaje vezan za tvrđavu i njezinu beskrajnu rutinu, čime Buzzati postavlja pitanje o stvarnoj mogućnosti slobodne volje.
Stil i utjecaj: Buzzati koristi jednostavan, ali vrlo sugestivan stil pisanja koji stvara atmosferu tihe tjeskobe i misterije. Roman je često tumačen kao alegorija o ljudskom životu, gdje tvrđava predstavlja rutinu i izolaciju svakodnevnog života, a pustinja vanjsku prazninu i besmisao.
"Tatarska pustinja" utjecala je na mnoge pisce i umjetnike te je ostala jedno od ključnih djela egzistencijalne književnosti. Roman je također adaptiran u film 1976. godine, u režiji Valeria Zurlinija, s poznatim glumcima poput Vittoria Gassmana i Philippea Noireta.