Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad:
53,00 €
Soba za prolaznike Vitomir Lukić / otpis
U sedam priča Vitomira Lukića, objedinjenim u zbirci “Soba za prolaznike”, pisac odustaje od fabuliranja kako bi se posvetio vlastitim razmišljanjima o životu te detaljima, poput prikaza tišine u svjetlosti svijeće, obuhvaćanju lica i predmeta nekakvim unutarnjim pogledom, bliskim stanju duboke molitve. Pripovijedanje je oslobođeno tradicionalne naracije i vanjska događanja su tu tek zato da se naglasi veličina stvari. Slojevitost teksta i punoća smisla priča vode gotovo do metafizičkih izraza, u kojima se čitatelju prikazuju različiti slojevi života. Također, svojim pripovijedanjem Lukić pokušava čitatelju predočiti tajanstvene veze stvari i bića koje se prikazuje neprestanim putovanjem kroz prostor i vrijeme kako bi se doseglo onostrano.
U načinu Lukićeva pripovijedanja jasno se pokazuje utjecaj Proustovske želje da se predoči biće u potrazi za izgubljenim vremenom, posebno u priči “Ahilej i kornjača”. Autor je često zapitan nad smislom ljudskog postojanja i suočen s čovjekovom bačenosti u ovaj svijet. “Soba za prolaznike” je zato kombinacija fragmenata iz pripovjedačeva djetinjstva, trenutne životne situacije i razmišljanja o njihovoj međusobnoj isprepletenosti.