Slava flesch Geoffrey Kabat

Name: Slava flesch Geoffrey Kabat
SKU: x64-98
Price: 10 EUR
Availability: InStock
Rating: 5 (100 reviews)

Šifra: x64-98

Dostupnost artikla: Artikl je dostupan

Autor	Geoffrey Kabat
Uvez	Tvrdi s omotom
Izdavač	Profil knjiga / Židovska vjerska zajednica Bet Israel
Godina izdavanja	2021
Stranica	129
Stanje	Rabljeno / Odlično očuvano 10/10

10,00 €

Dodaj u košaricu

Odabrana opcija trenutno nije dostupna

Rok isporuke: Odmah

Cijena dostave: 2,00 €

Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad: 53,00 €

Slava flesch Geoffrey Kabat

Slava Flesch rodena je 1904. u Tovarniku. Umrla je 1992. u New Yorku. Živjela je u Sisku, u Beču, bježala pred nacistima i ustašama te je preko Pakistana i Južne Afrike stigla u SAD, gdje je ostala pola stoljeća, sve do smrti. Bila je vrlo inteligentna, obrazovana i načitana. Štošta je proživjela i u poznim godinama u diktafon ispricala ono što je znala, ono cega se sjecala, ono što je bila njezino životno iskustvo, svojevrsna životna filozofija. To su slojevite poruke, one proizlaze iz njezine pripadnosti židovstvu, ali i Hrvatskoj, kao i iz polustoljetnog življenja u New Yorku. Najviše njezinih sjecanja odnosi se na Sisak. U Sisku je živjelo samo 250 Židova, odnosno 60 obitelji i svi su placali opcinski porez kako bi uzdržavali rabina, kantora, šamesa i održavali sinagogu. Bila je to malena, ali bogata zajednica. Židovi su bili lijecnici, pravnici, inženjeri, željeznicki inženjeri i, naravno, trgovci. Otac Slavina supruga, Moritz Flesch, bio je trgovac žitom, a žito je dopremano teglenicama iz Madarske Dunavom, Tisom i Savom preko Beograda, sve do Siska. Bio je vrlo bogat covjek, a Slavin je otac kupio željezariju pa su isporucivali gradevinski materijal tvornicama i raznim drugim poduzecima: na primjer kožarama i pilanama, jer je bilo hrastovine i postojala je jaka drvna industrija. Udala se za odvjetnika Emila Flescha i preselili su se u Bec 1924. godine, ali kad je Hitler došao na vlast u Njemackoj i kad su vidjeli da u Austriji nema buducnosti, vratili su se u Sisak. Uslijedilo je nekoliko godina normalnog života sa sinovima Stefanom i Willyjem, a onda je postalo jasno da dolazi kataklizma. Uslijedio je bijeg nalik na holivudske scenarije. Naime, cetveroclana obitelj Flesch uspjela je u proljece 1941., nekoliko dana prije napada Sila Osovine, pobjeci posljednjim Orient Expressom, koji je bio na proputovanju kroz Kraljevinu Jugoslaviju za Istanbul. Memoari Slave Flesch – jer ovaj se tekst može smatrati i memoarima – zanimljivo su i važno štivo, kako za historicare i judaiste, tako i za širu javnost. Iz njih se može išcitati mnogo toga što baca specifican pogled na povijest židovske zajednice u Hrvatskoj u 19. i prvim desetljecima 20. stoljeca, sve do Holokausta. U njezinu tekstu nema mržnje, nema želje za osvetom zbog toga što su mnogi njezini stradali, zbog toga što je svijet koji je ona do 1941. poznavala u Sisku i u Hrvatskoj nestao. Pa ipak, jedno od središnjih pitanja, koje se provlaci citavim tekstom, iako se vrlo rijetko izricito spominje, jest – “zašto smo 1941. bili izdani?”. Slava Flesch ne referira se na zlocince, nego na obicne ljude koji su vidjeli da se dogada zlocin, ali su stajali po strani, ili su cak od tog zlocina profitirali. To pitanje u ovih 80 godina u hrvatskoj javnosti nije nikad izravno postavljeno. No Slava istice i one ljude koji su joj pomogli i koji ju nisu izdali. I stalno govori o ljubavi za Hrvatsku.