Rječnik hrvatskoga jezika 1-2 Franjo Iveković, Ivan Broz / 1901 godina / otpis

Name: Rječnik hrvatskoga jezika 1-2 Franjo Iveković, Ivan Broz / 1901 godina / otpis
SKU: XL-66
Price: 40 EUR
Availability: InStock
Rating: 5 (100 reviews)

Šifra: XL-66

Dostupnost artikla: Artikl je dostupan

Autor	Franjo Iveković, Ivan Broz
Uvez	Tvrdi
Izdavač	Štamparija Karla Albrechta (Jos. Wittasek)
Godina izdavanja	1901
Stranica	951+884
Stanje	Rabljeno / dobro očuvano 8/10

40,00 €

Dodaj u košaricu

Odabrana opcija trenutno nije dostupna

Rok isporuke: Odmah

Cijena dostave: 1,00 €

Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad: 53,00 €

Rječnik hrvatskoga jezika 1-2 Franjo Iveković, Ivan Broz / 1901 godina / otpis

Komplet se sastoji od dva sveska: prvi svezak pokriva slova A-O, a drugi svezak slova P-Ž.

PREDGOVOR.
1. Pokojni nečak moj, gimnasijski profesor Dr. Ivan Broz, s namjerom da napiše rje čnik Hrvatskoga jezika mnogo je godina sku-pljao gragju za nj iz svijeh književnih djela Vuka Karadžića i Gjura Daničića, t. j. iz onijeh koja su oni sami napisali i iz onijeh koja su samo izdali na svijet, kao narodne pripovijetke, poslovice, pjesme i t. d. Kad je već mislio, da je toliko gragje pokupio te će naskoro moći da se prihvati obragjivanja njezina, otide na istinu licem na Božić 1893. godine u četr deset drugoj godini života svoga.")
2. Videći ja onoliku gragjn (na 103.161 ceduljica) i zaleći da onoliki trud ostane uzalud, a znajući koliko nam trebuje onaki rječnik, uzeh razmišljati, ne bih li se ja latio posla Na to me je s jedne strane i to sokolilo, što sam u životu svojem mnogo jezika učio (ne velim da sam ih naučio), i osobito jezik naš prilično proučio čitavši gotovo sve rasprave o njemu što su objelodanjene u Zagrebu i drugdje, i što sam bivši dvadeset i dvije go-dine profesor po dužnosti svojoj dosta se bavio oko poslova filoloških uopće; ali me je s druge strane od toga odvračala dob moja: kako da se čovjek navršivši šezdeset godina dade na posao, za koji se hoće i mnogo vremena i mnogo truda? No ona riječ naša: S milim Bogom sve se može, skloni me napokon: u polovini mjeseca veljače 1894. primih se posla, pa u tri mjeseca sve one eeduljice prebrojih uredih, i iz potpisa na njima razabrah, koje knjige Vukove i Daničićeve nijesu još poer pene za rječnik: po tom u daljih šest mje seca poerpoh i one knjige (na 23.875 cedu-ljica); i tada u početku mjeseca prosinca iste godine stadoh od sve kolike ove gragje raditi rječnik.
3. Za temelj je ovoj radnji postavljen: Srpski Rječnik istumačen Njemačkijem i Latinskijem riječima. Skupio ga i na svijet Nekrolog mu napisao Dr. A. Musić, u Tjeto pinn Jugoslavenske Akademije IX.
izdao Vuk Stef. Karadžić, Beč 1852. Kako u sam temelj nijesam htio mnogo da diram, prešlo je iz njega koješta u ovu radnju, što po mišljenju mom ne ide u rječnik za obi-čnoga književnika. Tako su prezimena, imena krštena i imena mjestima, brdima i potocima, uopće imena vlastita prenesena iz Vukova rječnika u ovaj rječnik, ali nijesu dodavana još i druga već ako bi samo gdjekoje drugoga čega radi. I Turske riječi iz Vukova rječnika ostavljene su ovdje, ako ih, i ima više od polovine, nalazeći se samo rijetko gdje u na-rodnim pjesmama, što bi se mogle lako izo-staviti; nove nijesu primane, osim gdjekoje dosta poznate, n. p. bakšiš. Da se ne dira u temelj sâm, ostavljeni su ovdje u redu riječi n. p. i padeži od zamjenica ličnih mene, mi, je, joj, ih, poda nj, poda njga, za nj, za njga, i t. d.; što bi sve trebalo izbaciti, kad bi se ikada došlo do novoga izdanja ove knjige. A izbacio sam riječi tugje onake, koje se samo malo gdjegod čuju, t. j. na megji s tugjim narodom, od kojega su uzete, n. p. Njemačke oles ajne (alles cins), pantrajn (Bundwein); Slovačke musi, pan; Madžarske šargarepa (slučajno je ostala: arpakaša); Talijanske fora, kandelora; it d. Gdje ovake riječi dolaze u rečenici, ondje se i tumače; kad bi se sve ovakvice i onakvice skupile iz naroda u rječnik, izašla bi čitava kujižetina, jer je naš narod na žalost gotov primiti svaku tugju i uopće rgjavu riječ, samo kad je čuje od go spodina, a odbaciti najljepšu svoju. Riječi koje se u Vuka nalaze po izgovoru sasvijem dijalektičkom, može se pače reči po mjesnom, n. p. grozje (grozdje grozgje), lisje (listje lišéo), pračić (u Dubrovniku mj. praščie) it. d., ne nalaze se u ovom rječniku, na svom osobitom mjestu već ondje gdje su na pisane po valjanom govoru (kod grožgje, lišće, praščić, it. d.). Tako nema u ovom rječniku ni riječi, u kojima se nahodi Staro-slovensko (é), po sva tri ili četiri govora,

NAPOMENA: OTPIS IZ KNJIŽNICE, JEDAN SE ARAK ODVOJIO NA PRVOJ KNJIZI