Pavić, Nikola, hrvatski pjesnik (Zagreb, 22. VII. 1898 – Zagreb, 16. XII. 1976). Studirao na Višem gospodarskom učilištu u Križevcima te na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao učitelj u Međimurju, Podravini i Zagrebu, gdje je od 1950. bio tajnik Matice hrvatske. Pisao je pjesme na standardnom jeziku (Lirika, 1920) i kajkavskom narječju (Pozableno cvetje, 1923; Popevke, 1940; Međimurska zemlja, 1951; Zvira voda, 1957; Prsten zvenknul, 1968) te metodičke i pedagoške članke i studije. Izvornost i svježina njegova pjesništva došle su osobito do izražaja u pjesmama napisanima međimurskom kajkavštinom. Objavljivao je i pjesme za djecu (Zlatni orasi, 1924; Zvjezdano jezero, 1925; Čudnovata školjka, 1930). God. 1958. uredio je Antologiju novije kajkavske lirike. Uz F. Galovića, D. Domjanića, M. Krležu i I. G. Kovačića pripada među istaknute predstavnike hrvatskoga kajkavskoga pjesništva XX. st.
Pavić, Nikola. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 30.5.2024.
