Jendričko, Slavko, hrvatski pjesnik (Komarevo kraj Siska, 1. II. 1947). Diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1970. i na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu 1980. Radio je kao ekonomist, bankovni službenik i urednik Duhovnoga poligona, biblioteke Književne omladine u Sisku. Bio je glavni urednik sisačkoga književnog časopisa Riječi 1999–2009. Očitujući odmak od svega tipičnoga, uhodanoga i logičnoga, u pjesmama istražuje problematične točke i zbiljskoga i metafizičkoga, posežući za ironijom, ludizmom, višeznačnošću, eliptičnošću, labavim sintaktičkim vezama, konotativnošću i asocijativnošću. Objavio je zbirke Nepotpune dimenzije (1969), Tatari/Kopita (1980), Naslov (1983), Proroci, novci, bombe (1986), Zimska katedrala (1999), Podzemni Orfej (2001), Kada prah ustaje (2005), U kući malih pustinja (2007), Diktatura ljubavi (2010), Pacifička kiša nad Kupom (2010), Evolucija ludila (2013), Vozni red (2016), Strieglovi hologrami (2017), Crteži jelena (2018), Simulacije (2018) i dr. Odabrane pjesme tiskane su mu u dva navrata: 1999. Orguljaš na kompjutoru (izabrane pjesme 1969.– 1999.) te 2012. Kronika snobdije (odabrana poezija 2001–2011.).
Jendričko, Slavko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 5.6.2024.
