Priča iz Japana i druge odabrane Ivo Andrić

Name: Priča iz Japana i druge odabrane Ivo Andrić
SKU: X180-50
Price: 10 EUR
Availability: InStock
Rating: 5 (100 reviews)

Šifra: X180-50

Dostupnost artikla: Artikl je dostupan

Autor	Ivo Andrić
Uvez	Tvrdi
Izdavač	Konzor, Zagreb
Godina izdavanja	2003
Stranica	370
Stanje	Rabljeno / Odlično očuvano 10/10

10,00 €

Cijena 10.09.2026: 10,00 €

Dodaj u košaricu

Odabrana opcija trenutno nije dostupna

Rok isporuke: Odmah

Cijena dostave: 1,00 €

Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad: 53,00 €

Priča iz Japana i druge odabrane Ivo Andrić

Sin Katarine, rođene Pejić, kućanice i Antuna Andrića, sudskoga podvornika; osnovnoškolac u Višegradu (1899-1903), gimnazijalac u Sarajevu (1903-1912); studentom, prvo prirodnih znanosti, pa onda povijesti i slavenskih književnosti u Zagrebu (1912/13), u Beču i Krakowu (1913/14)... ... U Beču, u Hrvatskom akademskome klubu »Zvonimir«, koncem ožujka 1914, drži komemorativno slovo u (s)pomen A. G, MatoŠa: AGM mu fanatik života i vjernik ljepote [isto vrijedi i za nj]; razabrao je Matoš da ima često krivo, ali da ga se ne može tući istom logikom jer on da ima grandiozno krivo; te da ima, MatoŠ, na skladištu riječi teških kao kamen i lakih kao perje [isto vrijedi i za nj, budućeg Ivu Andrića]... ... Zbog pripadnosti nacionalističko-»prevratničkoj« organizaciji »Mlada Bosna«, poput mnogih iz »inteligencije«, po iz-boju I. svjetskog rata [bolje reći alla lurca: svjetske »kanare« = klanice/klaonice] biva utamničen u Splitu, pa u Mariboru, pod optužbom za zločin veleizdajstva (Hochverrat) zarad čina »na-perena... na silovitu promjenu načina vladanja... na otrgnutje... diela... cesarovine austrianske«; pritajen rodoljub, istražni sudac, Splićanin Jerko M, pomagao i Andriću da kazneni postupak bude obustavljen, no kao politički sumnjiva (politisch verda-chtig) zapada ga »konfinacija/internacija«, izgnanstvo bez slobode kretanja (te pod policijskom prismotrom) prvo u fratarski 369župni ured - selo Ovčarevo kraj Travnika, potom u zenički »štra-faus« - »kaznionu« gdje biva i mobiliziran u neborački sastav vojne bolnice premda i sam pacijenat (sušica); općim carskim (Karlo I) pomilovanjem za slične prijestupnike pod konac 1917. opet je u Zagrebu gdje se bavi karitativnim poslovima - i brigom oko neiscijeljene bolesti... ... Na razmeđu 1918/19, nakon općega slavlja zbog novostečene države (Kraljevine SHS = Srba, Hrvata i Slovenaca) u Andrićevu naraštaju bivših utamničenika, izgnanika, mahom idealističkih ushićenika očekivanim »novim bratstvom« među jugoslavenskim »plemenima« -javlja se povijesno cikličan »sindrom« razočaranja zbog prevarene nade sred pomamne jagme oko naplate što zbiljskih, što hinjenih (»prelivodskih« = kon-vertitskih) zasluga za novi poredak. Kako mu valjalo latiti se kakva (s)mislena posla (i domoći se kakva-takva stalna prihoda), utekao se za pomoć svom učitelju i zaštitniku iz sarajevske gimnazije, prof. T. Alaupoviću, a ovaj ga zaposli u svome »Ministarstvu vera«; potom će ga preporučiti za diplomatsku karijeru u kojoj je prvo preko Vatikana (1920), preko Bukurešta, Graza (gdje je pri tamošnjem Filozofskom fakultetu stekao doktorat - onda zakonska obaveza akademskog naslova da bi se ostalo u državnom Činovništvu), pa zatim preko Pariza, Madrida, Bruxellesa, Ženeve - tu (diplomatsku) karijeru završio umirovljenjem nakon ranga izvanrednoga poslanika u Berlinu 1941... ... U Beogradu pod nacističkom okupacijom (1941/44) živi u posvemašnjoj (dragovoljnoj) izolaciji ništa nova ne objavljujući niti pristajući na ponude da mu se preštampavaju izdanja već nekolikih afirmiranih zbiraka pnča/pnpovedaka; inače, bije ga glas da je naravi plašljive, čak daje i moralna kukavica.