Abélard ili Abailard, Pierre (latinizirano Petrus Abelardus), francuski filozof i teolog (Château du Pallet kraj Nantesa 1079 – Saint-Marcel kraj Chalon-sur-Saônea, 21. IV. 1142). Plemićkoga podrijetla, odriče se aristokratskog položaja, otvara školu logike u Melunu. Podučava i u drugim francuskim gradovima dijalektiku, a od 1113. u Pariškoj katedralnoj školi teologiju. U raspravama između realista i nominalista, Abélard se protivi prvima (Guillaume de Champeaux) i drugima (Roscellin) ustvrđujući i dokazujući realno postojanje pojedinačnoga, a općemu daje značenje sadržaja u pojmu o predmetu (conceptus), u obliku subjektivnog izričaja (sermones), po čemu se njegova doktrina i naziva konceptualizam, odnosno sermonizam. Jedan od najvećih i najoriginalnijih mislilaca srednjovjekovlja, kritički osjetljiv prema tradicionalnim naučavanjima, u prvome redu onomu skolastičkom i dogmatskomu, Abélard je svojim mnogobrojnim djelima s područja dijalektike, posebice shvaćanjem dijalektičke metode i logike kao autonomne znanosti, naspram retorici i gramatici, utjecao znatno na srednjovjekovno mišljenje i srednjovjekovni aristotelizam. Uz teološka djela, u kojima nastoji pomiriti vjeru i um, Abélard se bavio i etikom, pitanjima autonomnosti i heteronomnosti morala, kriterija moralnosti koji pripisuje ne samo vanjskoj normi nego i savjesti, dakle čovjekovu subjektivitetu i njegovu slobodnomu, voljno racionalnom odlučivanju. Njegovo je učenje naišlo na otpor Crkve, pa je koncil u Soissonsu (1121) odlučio da se spali njegovo djelo O božanskom jedinstvu i trojstvu, zbog heterodoksnih shvaćanja Trojstva. Abélard je posebice poznat po svom autobiografskom djelu Povijest mojih nevolja (Historia calamitatum mearum, pisano 1133–36) i Pismima Abélarda i Héloise (Epistolae) koje je izmjenjivao s Héloisom, svojom učenicom i nećakinjom pariškoga kancelara Fulberta, koji ga je dao kastrirati kad se on potajno vjenčao s njom nakon što mu je rodila sina Astrolabija. Glavna djela: Kršćanska teologija (Theologia Christiana, I–V, 1123–24), Rasprava o božanskom jedinstvu i trojstvu (Tractatus de unitate et trinitate divina, 1118), Dijalog između Židova, filozofa i kršćanina (Dialogus inter Judaeum, Philosophum et Christianum, 1141., objavljeno 1831), Dialectica (1121), Etika ili knjiga upoznaj samoga sebe (Ethica seu liber scito te ipsum, nakon 1129).
Abélard, Pierre. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 13.4.2024.
