Pjesni razlike / Uzdasi Mandalijene pokornice / Saltijer slovinski
Đurđević, Ignjat (Ignazio Giorgi Bernardo, Injacio Gjorgi, Đorđić), hrvatski pjesnik i povjesničar (Dubrovnik, 13. II. 1675 – Dubrovnik, 21/22. I. 1737). Potomak jedne od deset dubrovačkih građanskih obitelji koje su nakon potresa 1667. bile primljene među vlastelu. Prvu izobrazbu stekao je u Dubrovniku, u isusovačkoj humanističkoj školi. Postavši punoljetan, ušao je u Veliko vijeće. Dubrovnik je iznenada napustio 1697. i u Rimu stupio u isusovački red, gdje je prošao novicijat i filozofski tečaj. Tri godine predavao je u isusovačkim kolegijima, među ostalim i u Ilirskome kolegiju u Loretu. God. 1705. istupio je iz reda i vratio se kući te sljedeće godine ušao u benediktinski red. Zbog nesuglasica s dubrovačkom vladom 1710. bio je protjeran iz Dubrovnika, pa je otišao u Italiju. God. 1713–28. ponovno je bio u rodnome gradu. Neko je vrijeme bio opat benediktinskoga samostana na Mljetu. God. 1728. u Padovi je nadgledao tiskanje Uzdaha Mandalijene pokornice i Saltijera slovinskog, a 1731. vratio se u Dubrovnik. Umro je u samostanu sv. Jakova na Višnjici, gdje je i pokopan.
BROJ : 18
Prema ocjenama književne historiografije, Đurđević zauzima visoko mjesto među hrvatskim baroknim pjesnicima. Ujedno je i posljednji veliki pjesnik staroga Dubrovnika.
Đurđević, Ignjat. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 9.4.2024.
