Vladović, Borben, hrvatski književnik (Split, 13. X. 1943). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1969. diplomirao jugoslavistiku i povijest umjetnosti; na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji studirao solo pjevanje. Od 1995. bio je urednik dramaturg na Hrvatskom radiju (uredio četiri sveska zbornika Portret umjetnika u drami, 1995–2000). Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika 2008–11. U književnosti se javio zbirkom pjesama Balkonski prostor (1970). Uglavnom piše konkretističku poeziju s mnoštvom vizualnih detalja i kolažiranjem grafičkih elemenata (3 × 7 = 21, 1973; Vrulje, 1980; Knjigapegla, 1982; Odmor pelivana, 1990; Cjelovitost detalja, 1991; Lirika, 2000; Lirski kockar: izabrane pjesme, 2005; Slak uz prugu, 2008; Kuća na broju 9, 2011). U romanu Boja željeznog oksida (1989) tematizira adolescentsko razdoblje ranih 1960-ih, a u Razderanom tlocrtu (1995) događaje nakon Hrvatskoga proljeća 1971. Piše i pripovijetke (Prenoćište, 2000), drame (Aida, 2002; Mastiks, 2006), te izlaže vizualnu poeziju u zemlji i u inozemstvu.
Vladović, Borben. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 4.7.2024.
