Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad:
53,00 €
Nježnost divljeg bilja Ivan Škrabe
Premda je duhovnost odavno cinično prognana iz suvremene poezije, lirski subjekt kantautora i pjesnika Ivana Škrabea svejedno poput kakvog odvažnog kvartovskog Gilgameša ili Jacquesa Cousteaua u potrazi za onom Whitmanovom travkom – „koja život znači“ – bez zadrške uranja u podmorje stvarnosti i jezika, ne bi li u konačnici oboružan bocama čiste prane – udisaj/izdisaj – na površinu stiha iznio stanovito “potonulo blago” od kojeg čitatelju povremeno zastaje dah.
-Damir Šodan
Ivan Škrabe u svojoj zbirci poezije Nježnost divljeg bilja ispisuje stihove pune arhetipskih simbola: ptice, šuma, sunce, put, reka, san, svesno odbacujući buku civilizacijske predstave zarad tihe lirike života. Prožeta hinduističkim simbolima i verovanjima, onirično vanvremenska, meditativna i melanholična, ova poezija ne postavlja pitanja niti daje odgovore, ona je jednostavno tu, postoji, nepretenciozna, jer ovdje smo samo dah / dio rasuta sna. Potpuno se odmičući od dominantne stvarnosno/ispovedne poezije, pesnik bira mir da u svojoj podmornnici piše i sluša glazbu. I sam vrstan muzičar autor u poslednjoj pesmi čini naklon Leonardu Cohenu jer dobro zna da nježnost daje snagu i da revolucija stiha / počinje u spavaćoj sobi / tamo se riječi drže za ruke.