Prica, Čedo, hrvatski književnik (Plitvička Jezera, 10. VI. 1931 – Zagreb, 21. VI. 2009). Diplomirao jugoslavistiku 1955. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Književnošću se počeo baviti kao srednjoškolac, a kao student postao stalnim suradnikom časopisa Izvor te poslije Krugova i Republike. Suosnivač je nakladničke kuće Lykos, a radio je i kao urednik kulturnih rubrika u Narodnom listu i Večernjem listu te kao urednik dramaturg na Hrvatskom radiju (1961–91). Od 1954., kada mu je tiskana zbirka pjesama Plitvička rapsodija, objavio je tridesetak knjiga (pjesme, romani, proza za djecu, putopisi, kaz. eseji i feljtoni, novele i dr.). U ranijem proznom stvaralaštvu najznačajniji je roman Dnevnik sumraka (1965), u kojem se o besmislu rata promišlja iz vizure dječaka koji pripovijeda svoja ratna iskustva. U memoarskim Bilježnicama namjernog sjećanja (I–III, 1996–2009) opisao je književno ozračje 1950-ih i uobličio portrete nekih od najznačajnijih aktera hrvatske književnosti toga razdoblja; u njima su objavljeni zapisi u rasponu od gimnazijskih dana, preko književnog dozrijevanja i polemika, do tada recentnih kulturnih kontroverzija. Velikim se dijelom u memoarima bavi i sudbinom V. Gotovca. Memoarska je i njegova knjiga posvećena E. Murtiću, Plovidbe atelierom Ede Murtića (1997). Kako mu je u Domovinskom ratu uništena djedovina, svojemu je imenu dodao pridjevak Plitvički, a izgubljeni zavičaj tematizirao u romanu Preci (2000). Značajan je dio njegova opusa i dramsko (i radiodramsko) stvaralaštvo, u kojem je najznačajnija povijesna drama Ostavka (izvedena 1986. u zagrebačkome HNK-u) o S. Miletiću. U profesionalnim kazalištima izvođene su i njegove drame Kruh (1976), Zemlja (1981), Sunčanje (1988), Atelier (2001) i dr. Kritičke tekstove o kazalištu objavio je u knjizi Kvadratura dramskog kruga (1980). Objavio je i novelističku zbirku Božićni koncert (2009). U njegovoj prevoditeljskoj djelatnosti (s ruskog i engleskog jezika) ističu se i danas aktualni prijevodi Čehovljevih drama.
Citiranje:
Prica, Čedo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 9.4.2024.
