Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad:
53,00 €
Nakon smrti Sancha Panze Milivoj Solar / otpis
Eseji i predavanja o postmodernizmu
Knjiga je zamišljena kao nastavak i komentar autorovog poodavno napisanoga eseja Smrt Sancha Panze, koji je svojevrsna parabola o nastanku, usponu i bitnim promjenama europskog romana te propasti onog temeljnog modela zbog kojega je roman bio reprezentativna književna vrsta tijekom tri stoljeća. Kako su u tom eseju bile zacrtane i naznačene brojne teme o prirodi romana, o njegovom odnosu prema filozofiji i mitu te o njegovoj tehnici i metafizičkom utemeljenju, koje su kasnije bile u središtu autorova zanimanja, njihov je nastavak i komentar posvećen razdoblju nakon krize i pokušaja obnove romana u modernizmu te njegovoj konačnoj sudbini u razdoblju nazvanom postmodernizam. Prvi niz eseja tako stilom i književnom tehnikom uvelike slijedi metaforiku Smrti Sancha Panze, no tematiku proširuje u opću kritičku analizu cjelokupne postmoderne i njezina izraza u književnome postmodernizmu, oslanjajući se i dalje razrađujući neke svoje teze iz već objavljenih radova, osobito Retorike postmoderne i Predavanja o lošem ukusu.
Nakon tog niza eseja slijedi fiktivni razgovor između Sancha Panze, shvaćenog kao temeljnog tipa tradicionalnoga romanopisca, i Borgesa, autora i glavnog lika novele Aleph. Zatim fiktivna predavanja, također zapravo svojevrsni eseji, jer se tek u nekim slučajevima i u maloj mjeri oslanjaju na autorova stvarna usmena predavanja, pa su neka vrsta pokušaja da se izraz podredi svojevrsnom dijalogu s fiktivnim slušateljima.
Na kraju je pridodan autorov fiktivni intervju sa samim sobom kao pokušaj da se u obliku pitanja i odgovora dodatno objasne autorova opća stajališta, razlozi zašto je napisao ovu knjigu te njegovi odgovori na pitanja koje jedino on sam sebi može postaviti.
Solarov rad već je generacijama formativan za način na koji hrvatska kulturna zajednica pristupa književnosti, ali i kulturnoj proizvodnji u najširem smislu, pa čitati Solara, zapravo podrazumijeva refleksiju o trenutnom stanju hrvatske kulture. Njegova nova knjiga temelji se na trima predavanjima: o lošoj književnosti, o retorici i mitologiji postmoderne i o postmodernoj kao okviru za književnu komunikaciju. Autorova odluka da tekstove i opet ponudi kao niz predavanja svjedoči o potrebi da ta refleksija zadrži dijaloški naboj – da zadrži i naglasi otvorenost karakterističnu za Solara, i kao pisca brojnih studija o dodirima književnosti i flozofije, i kao nezaboravnog profesora.