Milišić, Milan, hrvatski i srpski književnik (Dubrovnik, 6. VII. 1941 – Dubrovnik, 5. X. 1991). Završio Filološki fakultet u Beogradu 1967. Radio je kao slobodni umjetnik, dramaturg u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, urednik i novinar. Njegov život i književni rad obilježili su dosljedni antimilitarizam i nonkonformizam; dio mladenaštva proveo je u Londonu kako bi izbjegao služenje vojske; sudski je proganjan zbog novele Život za slobodu (1981), koja tematizira partizanski zločin 1944. na otočiću Daksi. Poginuo je u svojoj kući prilikom napada na Dubrovnik.
U književnosti se afirmirao u prvome redu kao pjesnik. Tematsku okosnicu njegova pjesništva čini oscilacija između male i velike povijesti, zavičajnosti i kozmopolitizma, lokalnoga i univerzalnoga, filozofičnosti i humora, kolokvijalnosti i metafizičnosti, urbanosti i insularnosti; bio je sklon nonkonformističkoj pobuni protiv institucija i malograđanskoga pogleda na svijet, pri čemu se stilski oslanjao na iskustvo američke beat generacije te jezičnu kreativnost i humor I. Slamniga. Objavio je niz zbirki (Volile su me dvije sestre, skupa, 1970., 2. prerađeno izdanje 1989; Živjela naša udovica, 1977; Zgrad, 1977; Mačka na smeću, 1984); posmrtno mu je tiskano više knjiga pjesama (Treperenje, 1994; Stvaranje Dubrovnika, 1996; Mrtvo zvono, 1997; Fleka, e, 2001), putopisa (Otoci, 1997; Putopisi, 1997) i eseja (Dubrovačka zrcala, 2007; Unutrašnje stvari, 2008), koje su dodatno potvrdile njegovo mjesto u suvremenom pjesništvu, ali i putopisu i esejistici, te roman Oficirova kći (2011). Prevodio je s engleskog jezika (R. Frost, H. Pinter, J. R. R. Tolkien).
Milišić, Milan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 24.4.2024.
