Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad:
53,00 €
Klopka za uspomene: pjesme Slavko Mihalić
Mihalića se svrstava u red politematičnih i polimorfičnih pisaca poezije, po čemu ga se može usporediti s Ujevićem, Preradovićem i Kranjčevićem. To bi značilo da niti jedna od njegovih pjesama koje se u pojedinoj zbirci nalaze ne slijedi određenu središnju temu ili motiv kojima se većina pisaca posvećuje u svom literarnom opusu. Mihalićev rad koji sačinjavaju pjesničke zbirke, a koje su dio izbora iz djela “Približavanje oluje”, dijeli se u nekoliko faza.
Prvoj fazi pripadaju zbirke “Komorna muzika”, “Put u nepostojanje”, “Početak zaborava” i “Darežljivo progonstvo”. Sve četiri napisane su i objavljene do 1959. godine, kada je veoma hrabro bilo objaviti išta, s obzirom na političko okružje. Ovo razdoblje reflektira se na zbirkama tako što su ove pjesme pune razmišljanja o ugroženom pojedincu, koji je nagrižen svijetom u kojem živi.
Drugu fazu čine: “Godišnja doba”, “Ljubav za stvarnu zemlju”, “Jezero”, “Posljednja večera” i “Vrt crnih jabuka”. U ovoj fazi ugroženi pojedinac otvara se k svijetu prirode i svom bližnjemu, a odmiče se od povijesnih prilika i društva u cjelini.
Treću fazu obuhvatile su snažne političke okolnosti u kojima se našao i Mihalić, kao jedan od tvoraca “Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog jezika” 1967. godine. Tako se našao na listi nepoćudnih pisaca, te mu sljedeća zbirka izlazi tek 1977. godine, “Klopka za uspomene”. Ovu fazu karakteriziraju pjesme prepune crnih misli, skepse i preispitivanja režima. Ova faza završava zbirkama “Pohvala praznom džepu”, “Tihe lomače”, “Iskorak”.
Četvrta i zadnja faza Mihalićevog stvaralaštva počinje 1990-ih i traje do novog tisućljeća i njegovog zadnjeg djela. Mihalić se okreće i ka dobrim stvarima, zanima ga i domoljubna poezija, nastala kao odraz povijesno-političkih zbivanja, a nerijetko piše i pjesme u prozi.