Maksimović, Desanka, srpska književnica (Rabrovica kraj Valjeva, 16. V. 1898 – Beograd, 11. II. 1993). Završila Filozofski fakultet u Beogradu (1923). Od 1926. radila kao srednjoškolska profesorica u Obrenovcu, Dubrovniku i Beogradu. Pjesme, prozu i eseje počela objavljivati u časopisima i novinama (Misao, Književnost, Stvaranje, Politika). U ljubavnim i domoljubnim pjesmama izrazila je neposrednost, nježnost, muzikalnost i panteističko viđenje života i svijeta (Pesme, 1924; Vrt detinjstva, 1927; Zeleni vitez, 1930; Pesnik i zavičaj, 1946; Prolećni sastanak, 1954; Tražim pomilovanje, 1964; Nemam više vremena, 1973; Livadsko zvonce, 1986; Ozon zavičaja, 1990). Pisala je pripovijetke i romane socijalne i političke tematike (Ludilo srca, 1931; Kako oni žive, 1935; Otvoren prozor, 1954; Ne zaboraviti, 1969); veliku je popularnost stekla knjigama pjesama i priča za djecu (Srce lutke spavaljke, 1931; Zlatni leptir, 1954; Oraščići-palčići, 1974; Priča starog kamena, 1986).
Maksimović, Desanka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 5.6.2024.
