Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad:
53,00 €
Gospodar od ključa Josip Laća
Josip LAĆA, romanopisac za djecu i mladež, novelist i feljtonist, rođen je u Dubravicama na desnoj obali Krke 30. studenoga 1946. Kao što mu ime nije pouzdano, jer je kršten kao Joso, tako mu nije siguran ni nadnevak rođenja. Naime, do diplome na Filozofskom fakultetu u Zadru, nakon studija hrvatskosrpskoga jezika i jugoslavenskih književnosti (tako piše na diplomi) i povijesti umjetnosti (Leksikon Školske knjige laže o mjestu studiranja i studijskoj grupi) bio je rođen dvadesetšestoga, kad je pravio radnu knjižicu, matičar mu je otkrio da je rođen tridesetoga, a majka je oduvijek tvrdila da ga je rodila dvadesetosmoga. Ali ni majci nije vjerovati, jer je rodila jedanaestoro djece (Joso je bio deveto dijete). Zato pisac nikad nije slavio rođendane, što se pokazalo dobrim za njegov džep. U osnovnoj školi u Skradinu isticao se dobrim sastavcima, u gimnaziji u Šibeniku nije se posebno isticao, a na fakultetu je bio osrednji student. Jedino je na diplomskom ispitu iz novije hrvatske književnosti dobio peticu. Radio je kao hotelski recepcionar u Biogradu, bio gimnazijski profesor u Drnišu, a devetnaest godina je proveo na raznim poslovima u nekadašnjem izdavačkom poduzeću Mladost. Bio je kratko čak direktor izdavačkoga sektora i urednik, ali tek kad je tvrtka bila u raspadu. Skromno priznaje da nije nimalo zaslužan za slom poduzeća. Ostale godine do mirovine bio je glavni urednik u nakladnom poduzeću Mosta, zatim urednik u tjedniku za kulturu Hrvatsko slovo, a okusio je i gorki kruh samostalnog umjetnika. Prvu priču za djecu Dobri duh rijeke napisao je 1976. i poslao je u Modru lastu, ali mu nije objavljena. Iste je godine istu priču poslao na anonimni natječaj istoga lista i dobio prvu nagradu! Ohrabren ovakvim sumnjivim uspjehom počeo se češće javljati pričama u Modroj lasti i na tadašnjem Radio Zagrebu. Od toga je napravio sumnjivu knjigu Kamion trubi dvaput, koju naziva stilskim vježbama, čije tek drugo, temeljito prerađeno izdanje, izgleda pristojno. Iako je za svoje pisanje osvojio više nagrada (''Ivanu Brlić Mažuranić'' za roman Gospodar od Ključa 1990., Večernjakovu Prvu nagradu za kratku priču 1991., Nagradu Grada Skradina 2010. i Nagradu "Dubravko Horvatić" za kratku priču 2014.), svojim najvećim postignućem drži sljedeće: s nekoliko rečenica u novinama natjerao je jednoga pomoćnika ministra kulture na ostavku, a jednoga piščeva beskrupuloznoga dužnika, nakon što je pročitao priču o sebi, izdalo je srce.