Gorbačevizam Aleksandar Zinovjev

Name: Gorbačevizam Aleksandar Zinovjev
SKU: x118-10
Price: 7 EUR
Availability: InStock
Rating: 5 (100 reviews)

Šifra: x118-10

Dostupnost artikla: Artikl je dostupan

Autor	Aleksandar Zinovjev
Uvez	Meki s klapnom
Izdavač	Akvarijus, Beograd
Biblioteka	Misterije politike
Godina izdavanja	1990
Stranica	176
Stanje	Rabljeno / Vrlo dobro očuvano 9/10

7,00 €

Dodaj u košaricu

Odabrana opcija trenutno nije dostupna

Rok isporuke: Odmah

Cijena dostave: 2,00 €

Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad: 53,00 €

Gorbačevizam Aleksandar Zinovjev

Mihail Sergejevič Gorbačov (2. ožujka 1931. – 30. kolovoza 2022.), posljednji predsjednik SSSR-a.

Mladi fakultetski obrazovani žestoki komunist Mihail Gorbačov je ubrzo upao u oči partijskoj frakciji koju su predstavljali Fjodor Kulakov iz ministarstva poljoprivrede,šef KGB-a Jurij Andropov i glavni ideolog partije Mihail Suslov koji su odlučili pružiti pomoć njegovoj karijeri. U skladu s tim 1970. godine izabran je za prvog sekretara partije u Stavropolu što ga je učinilo jednim od najmlađih ljudi u Sovjetskom Savezu na tako visokoj državnoj dužnosti. Pod tako moćnim zaštitnicima njegova karijera je krenula ubrzanim putem tako da već 1971. postaje član CK KPSS-a. Nakon što njegov prvi zaštitnika Fjodor Kulakov umire u studenom 1978. nasljeđuje njegovu dužnost sekretara ( ministra ) za poljoprivredu pri Centralnom komitetu, a iste godine za stalno se seli u Moskvu. Taj meteorski uspon u samo deset godina dostiže svoj prvi vrhunac u listopadu 1980. godine kada postaje najmlađi član Politbiroa CK KPSS-a.

10. ožujka 1985. izabran je za generalnog sekretara Komunističke partije Sovjetskog Saveza. Taj izbor povezan je s kontroverzama obzirom da su u vrijeme glasovanja članovi koji su bili protivnici Gorbačova bili na putu van Moskve. Već sutradan je samo s jednim glasom više izabran za generalnog sekretara CK KPSS-a na izvanrednoj sjednici Centralnog Komiteta.

Odmah potom je započeo s reformama. Glavni razlog restrukturiranja: katastrofalna ekonomska situacija u Sovjetskom Savezu. Jedva da je išta funkcioniralo u ogromnom komunističkom carstvu. Gorbačov je naravno bio jasan: kako bi pridobio stanovništvo za preobrazbu i potaknuo ih da budu spremniji na djelovanje, svemoćna partija mora dati ljudima više riječi i slobode:
"Isključivo kroz demokraciju i zahvaljujući demokraciji moguća je sama transformacija."

Gorbačov je ublažio pravila putovanja, dopustio veću slobodu govora i tiska, ograničio utjecaj države na tvrtke i dopustio stranim investitorima da ulažu u sovjetske tvrtke.

Ubrzo nakon inauguracije, Mihail Gorbačov objavio je da je SSSR napustio "težnju za vojnom nadmoći" te da će oružane snage SSSR-a služiti isključivo nacionalnoj obrani.

Može se reći da je jedan od zaslužnih ljudi za ujedinjenu Njemačku, obzirom da je u veljači 1990., oko tri mjeseca nakon pada Berlinskog zida, pri susretu sa Helmutom Kohlom, podržao ujedinjenje. Smatra se da je time okončan Hladni rat.

U kolovozu 1991. neki članovi KPSS-a pokušali su izvršiti državni udar kako bi osigurali moć stranke i spriječili raspad SSSR-a. Gorbačov je uhićen u svojoj vikendici na Krimu. U Moskvi su se gomilale trupe i proglašeno je izvanredno stanje. Ali državni udar nije uspio. Ljudi su masovno izašli na ulice u Moskvi i Lenjingradu. Priklonili su se demokratskim reformama. Boris Jeljcin, tadašnji predsjednik Ruske Savezne Republike, predvodio je demonstrante i postao njihov glasnogovornik. 22. kolovoza 1991. Gorbačov se vratio u Moskvu. “Vraćam se u drugu zemlju”, rekao je. Dan kasnije govorio je u ruskom parlamentu. Boris Jeljcin ga je iznenada prekinuo pred kamerama i potpisao dekret o zabrani Komunističke partije u Rusiji. Bilo je to poniženje. Sljedećeg dana Gorbačov je podnio ostavku na mjesto glavnog tajnika KPSS-a.

25. prosinca 1991. Gorbačov je na televiziji pročitao svoju ostavku. Potom je “nuklearni kofer” predao ruskom predsjedniku Borisu Jeljcinu.