Dorrit u opasnosti Hedwig Courths-Mahler

Name: Dorrit u opasnosti Hedwig Courths-Mahler
SKU: X7-7
Price: 5 EUR
Availability: InStock
Rating: 5 (100 reviews)

Šifra: X7-7

Dostupnost artikla: Artikl nije dostupan

Autor	Hedwig Courths-Mahler
Uvez	Tvrdi s omotom
Izdavač	Nakladni zavod Matice hrvatske
Godina izdavanja	1980
Stranica	345
Stanje	Rabljeno / Odlično očuvano 10/10

5,00 €

Cijena 10.09.2026: 5,00 €

Proizvod trenutno nije dostupan

Dorrit u opasnosti Hedwig Courths-Mahler

I Kao i svakog jutra Marija Riemann je odijevala svoju kćerkicu. Pritom je mala svojim smiješnim dječjim jezikom neprekidno brbljala. Pričanju svog djeteta danas je obraćala mnogo manje pažnje nego posljednjih dana. Nemir ju je mučio i pritiskivao joj srce. Ipak se trudila da se nasmiješi kad bije kćerkica nespretnom kretnjom pogladila po licu. Ali taj smiješak nije osjetila u srcu. Kad je dijete odjenula, privinula ga je očajničkom ljubavi na grudi i stala ga ljubiti, tako da se mala počela odlučno buniti, jer ju je to boljelo. Nježno ju je ispustila iz zagrljaja i smjestila je na visoku stolicu da bi mogla doručkovati kraj stola. Marija je sjela kraj djeteta. Mala Dorrit je zadovoljno jela ne primjećujući da njezina majka nije stavila u usta ni jedan jedini zalogaj. Popila je samo šalicu vrućeg čaja, jer joj je usprkos ljetnoj vrućini bilo hladno. Zeblo ju je sve do srca. Kad se Dorrit najela, htjela je sići sa stolice. - Dorrit hoće na more ... - zahtijevala je. Marija Riemann je ustala odsutna duhom. Skinula je dijete sa stolice i ogledala se praznih očiju po ukusno urenenoj hotelskoj sobi. Dorrit je donijela kanticu i lopaticu, pa je počela trčati po sobi na svojim snažnim nožicama. Majka je oklijevajući počela pripremati stvari nastojeći odvratiti pažnju djeteta. Nije htjela poći na plažu, jer je očekivala jutarnju poštu. Već je danima puna nemira iščekivala pismo svog muža. Netko je pokucao na vrata a Marija se odazvala, nadajući se daje hotelski sluga donio dugo očekivano pismo. Ali pojavila se gospona četrdesetih godina odjevena u svijetlu lanenu haljinu. Na glavi je nosila bijeli šešir protiv sunca. - Dobro jutro, gospono Riemann! Hoćete li doći na plažu? Pritom je gospona oduševljeno pogledala malu Dorrit koja je sva sretna potrčala prema njoj i odmah počela pričati o tome kako će s majkom i tetkom Bellom poći na plažu. Tetka Bella bila je gospona Arabella Lund. Upoznala je u tom malom kupalištu majku i kćerku, i odmah neizmjerno zavoljela malu Dorrit. Gospona Lund nije imala djece, a nije ih mogla ni imati, kako je rekao liječnik. Ona je vrlo voljela djecu, pa je bila stoga beskorisno tužna. Njezin je muž bio vlasnik lijepog imanja i znao je koliko ona voli djecu. Odlazio bi s njom svake godine u neko kupalište gdje je uz morsku obalu uvijek pronalazila djecu s kojom se mogla baviti. Ove joj se godine svinala mala Dorrit. Djevojčica je bila sretna stoje našla dobru tetku Bellu, jer je majka uvijek bila tako tiha i tužna, i nije se igrala s njom onako lijepo kao ranije. A na plaži se moglo tako divno igrati! Tetka Bella bi svakog dana smislila nešto novo, nastojeći ugoditi maloj Dorrit. Stoga je sada i bila sva sretna kad se pojavila tetka Bella. - Srce moje, jesi li dobro spavala? - Dobro spavala, fino papala, a sada ide na plažu - uzbuneno je brbljala Dorrit. Marija je tužno pogledala gosponu Lund. - Htjela bih pričekati na jutarnju poštu. Gospona je kimnula puna razumijevanja. - Gospono Riemann, smijem li povesti Dorrit? Marija je nasmiješivši se tužno stavila djetetu na plave kovrčice šešir od lanena platna. - Neće li Dorrit smetati vama i vašem mužu? Gospona Lund se veselo nasmijala, podigla Dorrit u naručaj i poljubila je u okrugli obraz. - Smetati? Draga gospono Riemann, moj je muž jednako tako oduševljen malom kao što sam i ja. Toliko čeznemo za djetetom! Već dugo razmišljamo da usvojimo jedno, ali ga još nismo našli. Dorrit bi bila kao ronena za to da nas učini sretnim roditeljima, nju bismo prihvatili istog trenutka, ali to dakako nije moguće. Stoga bih joj se htjela radovati, uz vaše ljubazno dopuštenje, barem dok smo ovdje. Doni, Dorrit, poći ćemo na plažu ujaku Lundu. - Ujaku Lundu! - klicala je mala i veselo mahala majci na oproštaj. Majka je zastala sama usred hotelske dobe i gledala praznim pogledom prema vratima. Osjećala je da su njezino mjesto u djetetovom srcu zauzeli gospona i gospodin Lund. A ona je to mogla dobro razumjeti. Ovo dvoje dobrih ljudi moglo je bolje shvatiti dječju maštu male