Besplatna dostava (Hrvatska) za narudžbe iznad:
53,00 €
Biblija - Sveto pismo staroga i novoga zavjeta
- drugo izdanje
Predgovor drugom izdanju Kod nas među vjernicima koji svoju vjeru i praksu temelje isključi-vo na Bibliji, već dugo postoji potreba za dosljednim prijevodom ko-ji se temelji na tradicionalnim tekstovima Staroga i Novoga zavjeta. Hebrejska Biblija sačuvana je zalaganjem drevnih prepisivača koji su iz naraštaja u naraštaj vrlo savjesno prepisivali izvorni tekst. Židovi su imali veliko strahopoštovanje prema svojim svetim spisima, koje su smatrali Božjim proročanskim riječima. Držali su da je Bogu više stalo do slova i slogova Zakona negoli do zvijezda na nebu i da nauk (doktrina) ovisi o svakoj njegovoj kvačici. U prepisivanju ovlaštenoga rukopisa bila su nametnuta pravila kojih se trebalo držati do najma-nje potankosti. Prepisivač se morao služiti osobitim crnilom i pisati na osobitom pergamentu. Morao je pisati u određenom broju stupa-ca određene veličine, koji su smjeli sadržavati određeni broj redaka i slova. Nijedna se riječ nije smjela upisati prije negoli je se provjerilo u izvorniku. Nakon što je prijepis bio gotov, provjeren je i uspoređen s izvornikom. Ako je na pergamentu pronađena pogreška, provjera se prekidala, a pergament odbacivao. Stoga možemo imati puno povje-renje u sačuvani tekst Staroga zavjeta. Početkom šestoga stoljeća po Kristu prepisivače je naslijedila sku-pina poznata kao mazoreti, koji su tijekom sljedećih pet stoljeća na-stavili čuvati svete spise u obliku poznatom kao Mazoretski tekst. Taj izraz potječe od riječi mazor, koja znači uobičajen. Daniel Bomberg tiskao je 1516-17. godine prvu Rabinsku Bibliju, a za njom je 1524-25. godine uslijedilo drugo izdanje Jakoba Ben Haji-ma, koje je također izdao Bomberg. Ben Hajimov tekst bio je prihva-ćen u većini hebrejskih Biblija, uključujući i one kojima su se služili prevoditelji The King James Bible. Ben Hajimov tekst upotrijebljen je i za prva dva izdanja Kittelova Staroga zavjeta (Biblia Hebraica) 1906. i 1912. godine. No 1937. godine je treće izdanje Biblie Hebraice prerađeno pomoću Lenjingradskoga rukopisa (MS B19a), prijepisa Ben Asherova teksta iz 1008. godine, i u njoj je navedeno da se ono od Ben Hajimova teksta razlikuje u dvadeset do trideset tisuća slučajeva. Noviji prijevodi Biblije temelje se na Ben Asherovu tekstu (i Septua-ginti), dok se ovaj temelji isključivo na Ben Hajimovu tekstu. (Osnov-ni podaci o Prihvaćenom tekstu Novoga zavjeta nalaze se u Predgo-voru Novome zavjetu, na 954. stranici.) Ovaj prijevod Biblije rađen je s čvrstim uvjerenjem da je tekst izvor-nih rukopisa Staroga i Novoga zavjeta (autografa) sačuvan u prijepi-sima tradicionalnoga teksta koji su nam do danas sačuvani Božjim proviđenjem, a ne da su nadahnuti i nepogrešivi bili samo izvorni ru-kopisi. Jer: "Riječi GOSPODINOVE su riječi čiste; kao srebro u zemlja-noj peći pretopljeno, sedam puta pročišćeno. Ti ćeš ih čuvati, GOSPO-DINE; ti ćeš ih očuvati od ovoga naraštaja zauvijek" (Psalam 12,6.7).