Hvala. Na upisanu e-mail adresu dobiti ćete obavijest kada proizvod ponovno postane dostupan.
Greška! Provjerite unesene podatke.
Ana Karenjina 2 dio Lav Nikolajevič Tolstoj
“Ana Karenjina je savršeno umjetničko djelo s kojim se nijedno djelo europske književnosti ne može usporediti.” – riječi su samog autora.
Kad se Ana Karenjina pojavila, Dostojevski je napisao u štampi: » Ana Karenjina je savršeno umjetničko djelo s kojim se nijedno slično djelo evrop-ske književnosti ne može usporediti.« 1 zaista je to djelo genijalnog majstora. Način ocrtavanja likova, finoća i origi-nalnost slikanja portrea, izvanredno umjetničko slikanje pejzaža, ljepota je-zika, realističko prikazivanje života -sve to čini roman jednim od najvećih umjetničkih djela. To je jedno od onih djela koje se ne samo s uživanjem čita nego ono upoznaje čitaoca sa životom u svoj njegovoj složenosti. U romanu je ocrtan duševni život čovjekov tako da se čitalac mora sa-živjeti sa sudbinom njegovih junaka. S osobitom se pažnjom autor zadržava na karakterizaciji duševnog života Ane, Levina, Vronskog i Karenjina. Ana se pred nama izdiže kao lik žene sa svom složenošću njenih unutarnjih protivu-rječnosti. Ana se ističe svojim ženskim čarima, a u isto vrijeme ona je tragična zbog svoje strasti koja odlučuje njenom sudbinom. Kao aristokratkinja ona te-ško podnosi svu onu lažnost i podlost visokog društva iz kojega je potekla i shvaća da je njezina tragedija jalna tragedija. Ona voli sjaj visokog društva, a istovremeno je pametna žena, gotovo intelektualka. To je ljubavnica koja poznaje strasti i ljubomo ru, a u isto vrijeme ona je nježna majka. Potresna je scena kad se Ana sastaje sa sinom, a koja predstavlja jednu od najsnažnijih epizoda romana. U Ani-nim patnjama ogledaju se ne samo du-ševne muke žene aristokratkinje neke određene epohe nego i preživljavanja svojstvena ženi uopće. Anin muž, Aleksej Karenjin, pri-padnik je visokog društva i on mora da se pokorava svim konvencionalnosti-ma koje određuje to društvo. Ali baš u tom liku Tolstoj je pokazao toliko prikrivenih patnji i odstupanja od onih konvencionalnih principa koje mu na-meće to društvo, kad prikazuje njegova objašnjavanja sa ženom koja ga je pre-varila, kad ga izmiruje s Vronskim, njegovim suparnikom, kad pokazuje njegovu ljubav za dijete koje nije nje-govo. Tu se očituje Tolstoj realist, ne-pristran u ocrtavanju likova koji su mu bili strani po svojoj pripadnosti drugoj društvenoj klasi. Tolstoj nije samo pre-cizno ocrtao glavne ličnosti svog roma-na nego takoder i neka sporedna lica (Nikolaj Levin, Sergej Ivanovič Kozni-šev, grofica Lidija Ivanovna, trgovac Rjabinin i dr.). U romanu ima više od 150 ličnosti. Snaga Tolstojeva psihološkog realizma baš je u tome što on nije samo iscrpno prikazao društveni život svojih glavnih likova nego je uvjerljivo u nekoliko poteza ocrtao sve te mnogobrojne li-kove svoga djela. I pejzaž služi Tolstoju da što bolje ocrta karakteristike svojih junaka. Sagledamo li umjetničku vrijednost romana u cjelini, moramo još jednom ponoviti da je Tolstoj doista velik umjetnik čije pero s istom snagom opi-suje i društveni život i psihologiju ju-naka i životinjski svijet i rastinje Rusije.