ŽIVOT, ZDRAVLJE I LIJEČNIŠTVO U PLATONOVOJ FILOZOFIJI Marko Tokić

Name: ŽIVOT, ZDRAVLJE I LIJEČNIŠTVO U PLATONOVOJ FILOZOFIJI Marko Tokić
SKU: X64-4
Price: 10 EUR
Availability: InStock
Rating: 5 (100 reviews)

Šifra: X64-4

Dostupnost artikla: Artikl nije dostupan

Autor	Marko Tokić
Uvez	Tvrdi
Izdavač	Pergamena
Biblioteka	Bioetika
Stranica	173
Stanje	Odlično 10/10

10,00 €

Proizvod trenutno nije dostupan

ŽIVOT, ZDRAVLJE I LIJEČNIŠTVO U PLATONOVOJ FILOZOFIJI Marko Tokić

Može se reći daje zdravlje, prema Platonu, naličje onoga čega je pravednost lice. Platon ne govori toliko o spoznaji koliko o vježbanju pravednosti. Smatram daje takvo vježbanje suvremen postupak oslobađanja od neznanja kao glavnog uzroka robovanja. Zato sam na kraju knjige umetnuo Dodatak u kojemu sam pokušao prikazati na koji bi način vraćanjem na izvornog Platona mogli iznaći lijek protiv zasljepljivanja čovjeka modernim tehnologijama i njegovog porobljavanja onim ekonomijskim.

Prema Platonu zdravlje se ne uspostavlja lijekovima ljekarnika. To je izvorni filozofijski stav koji su zauzimali i filozofi Novoga vijeka. Tako i Descartes, primjerice, u jednom pismu napisanom u Ehmondu prosinca 1646. godine uvjerava princezu Elizabetu da pomoću ljekarnikovih lijekova, bez obzira na njihovu djelotvornost, ne može ostvariti zdravlje onako kako ga može ostvariti ustrajnošću u vrlini i vedrini duha. No što je još preostalo od te tradicije koja na zdravlje gleda kao na bezuvjetno dobro koje se čuva uz pomoć filozofije, a ne kao na uvjetovano dobro koje se postiže lijekovima ljekarnika?

Ova knjiga govori o tome da ukoliko jednoobrazno suprotstavljamo dušu i tijelo, odvajamo zdravlje duše od zdravlja tijela, a time svrhu filozofije od svrhe liječništva. Liječništvo izdvojeno iz filozofije ograđuje se od odgovornosti za izostanak duševnih vrlina, a filozofija izdvojena iz liječništva, polazeći od slike tijela kao zatvora duše, ograđuje se od odgovornosti za izostanak tjelesnog zdravlja.

Platonova filozofija ne teži otkrivanju znanja samo o onome vječnom i nevidljivom, koje se očituje kao savršenstvo naše bestjelesne prirode, nego i o onome propadljivom i vidljivom, koje se očituje kao savršenstvo naše tjelesne prirode.

O potonjem znanju najviše svjedoče njegovi kasni dijalozi, posebice Fileb i Timej. Dvije vrste znanja – istinito ono bestjelesno živo i istinito ono tjelesno živo – ne otkrivaju se izdvojeno jedno od drugoga, jer se radi o dva aspekta onoga istog: nutrini zajednice zdrave duše i zdravog tijela. Prepoznavanje te nutrine u Platonovoj filozofiji uspostavlja se kao naročito liječništvo.