KRČMAR, Stjepan, pisac i publicist (Virje, 23. X. 1920 — Zagreb, 22. IX. 1990). U Koprivnici završio gimnaziju 1939, u Zagrebu apsolvirao na Pravnom fakultetu 1943. te diplomirao filozofiju i psihologiju na Filozofskome 1951. Gimnazijski profesor u Virovitici, Pazinu i Našicama 1951–63. te u Zagrebu 1963–83; ravnatelj Hrvatskoga književnoga društva sv. Ćirila i Metoda 1976–80. U književnosti se javio pjesmom Primorskom težaku (Podmladak Jadranske straže, 1936–37), potom pripovijetkama, novelama, pjesmama, književnim prikazima i kulturnopovijesnim člancima surađivao u periodicima Luč (1938–43), Hrvatska straža (1939–40), Naš put (1940), Seljačka omladina (1940), Obitelj (1941–44), Katolički list (1943), Hrvatska mladost (1944–45), Crkva u svijetu (1966–67), Marulić (1968–69, 1973, 1978–79, 1982, 1985–87, 1989–90; urednik 1968–76) i Susreti (1968). Oblikujući se svjetonazorno i književno unutar hrvatske međuratne Katoličke akcije i katoličkoga književnoga kruga, u proznom opusu zaokupljen je egzistencijalnom sudbinom čovjeka i pronicanjem u misterij prijestupa i grijeha. Iako sadržajno i tematski tradicionalan, u šest se zbirka, uglavnom novelističkih, od kojih je kritika istaknula U zrcalu (1968) i Smrt koja nas ne zaobilazi (1972), suptilnom psihološkom opservacijom, refleksivnošću i blagom ironijom, redukcijom dijaloga i razvijenim monolozima unutarnje struje svijesti te simbolizacijom i profinjenim stilskim nijansiranjem predstavio kao pisac suvremene psihološke, pomalo introvertirane, pripovjedne proze. Posmrtno mu je tiskana proza domoljubnih motiva Opiranje (1990). Objavio i spomenicu Sto godina Narodne čitaonice u Virju (Virje 1978) te povijesnu raspravu na njemačkom i hrvatskom Josip Jelačić 1801–1859 (Zürich 1989). Zastupljen je u zborniku Majka (Đakovački Selci 1985) i prevođen na esperanto. Potpisivao se i šifrom Sk.
KRČMAR, Stjepan. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 1.3.2024.
