Hvala. Na upisanu e-mail adresu dobiti ćete obavijest kada proizvod ponovno postane dostupan.
Greška! Provjerite unesene podatke.
Pčele i medicina Naum Petrovič Jojriš
Priča se da knjige imaju svoju sudbinu. Ako je tako, onda je knjigama N. P. Jojriša pala u deo dobra i zavidna sudbina. Evo šta je pisalo o jednoj njegovoj knjizi u časopisu Pčelarstvo (1970. godine, br. 5): „Knjige Nauma Petroviča Jojriša veoma su popularne među našim i inostranim pčelarima, a takođe i među ljudima koji se ne bave pčelarenjem. Eto zbog čega, iako izdavane u razna vremena i od raznih izdavača, neke i u više izdanja, one ne leže na policama knjižara, već brzo nalaze svoje čitaoce. Takav uspeh knjiga N. P. Jojriša povezan je sa velikim interesovanjem za pčelarenje uopšte, a posebno za lekovita svojstva pčelinjih proizvoda, tokom više desetina godina. Uspehu knjiga ovoga pisca doprinelo je svakako i to što su pisane jednostavno, razumljivo i što sadrže mnoge dragocene savete, uputstva i brojne primere lekovitog delovanja pčelinjih proizvoda, koji se zadržavaju u sećanju.”
Posle prvog izdanja knjige Pčele i medicina pojavilo se mnogo pozitivnih ocena čitalaca iz Sovjetskog Saveza i inostranstva, a takođe su objavljene u štampi i mnoge, isto tako pozitivne recenzije.
Autoru ove knjige pošlo je za rukom da prvi u svetu objedini dve zanimljive teme — pčelarstvo i medicinu — i da ih usmeri u jednom veoma važnom pravcu koji je nazvan medicinsko pčelarstvo.
Autor nije samo veliki entuzijasta koji iz hrpe viševekovnih iskustava iz oblasti pčelarstva i medicine odabira najdragocenije i najvažnije činjenice koje nisu izgubile značaj ni do našeg doba, već je i pažljiv posmatrač i odlučan eksperimentator. Opredelivši se pre otprilike pola veka za pčelarstvo i medicinu, on u svoje knjige ne unosi samo znanje i iskustvo već i veliku iskrenu Ijubav prema ljudima. Pri tome, autor je obdaren talentom da o složenim pitanjima piše jednostavno, razumljivo, katkada veoma zanimljivo.
Maksim Gorki jednom je rekao da se popularnost autora ogleda u tiražu njegovih tvorevina. Ako se uzme u obzir da su knjige N. P. Jojriša izdavane u tiražu većem od milion i po primeraka na jezicima naroda SSSR-a i u mnogim inostranim zemijama, gde su više puta štampane, onda, kako se obično kaže, komentari nisu potrebni.
Povodom francuskog izdanja jedne knjige Jojriša u listu „Imanite” (1960, 30. avgusta, str. 2) pisalo je: „Starci od preko sto godina, čija mišljenja citira Žilbert Hansak u svom delu Živećemo sto pedeset godina, ubeđeni su da je med uglavnom doprineo da sačuvaju svoju vitalnost. . . Ne toliko kategoričan, Jojriš, autor dela Lekovita svojstva meda i pčelinjeg otrova. . . stvorio je delo u kome je metodološki izložio rezultate ličnih posmatranja u tom smislu i dao zbir našeg znanja o pčelinjim proizvodima . . . Autor je, primenjujući učenje Mičurina i Pavlova, dobio 85 lekovitih vrsta meda obogaćenih vitaminima . . .”
V. Suhorukov, viši naučni saradnik Državne poljoprivredne eksperimentalne stanice u Komi, ASSR, u velikom članku „Oda medu” objavljenom u listu „Crvena zastava” (1967, br. 953) piše: „ … do sada se govorilo samo o prirodnom pčelinjem medu. No sada znamo da čovek pomoću pčela može da spravlja i med određenih svojstava . . . Preda mnom je knjiga N. P. Jojriša koji je poznat po svojim radovima iz oblasti medicinskog pčelarstva. Počnete li sa čitanjem, nećete se odvojiti od knjige dok je celu ne pročitate . . . Kakve li sve vitaminsko-lekovite vrste meda nisu stvorili naučnici…”
Počasni predsednik Akademije Socijalističke Republike Rumunije, profesor Konstantin I. Parhon, u predgovoru autorove knjige Pčele — krilati farmaceuti rekao je: „Autor je poznat po svojim radovima iz oblasti medicinskog pčelarstva. Oni su posvećeni iskorišćavanju pčela i pčelarskih proizvoda u lekovito-preventivne svrhe. Upoznavši se s ovom knjigom, čitalac oseća žarku želju autora da prenese milionima Ijudi svoju veliku Ijubav prema pčelama, da bi oni što racionalnije koristili ove trudoljubive insekte radi sopstvene koristi.”
Poznati sovjetski higijeničar i gerontolog, profesor G. Z. Pickelauri, u svojoj recenziji (,,U svetu knjiga”, 1965, br. 3) primećuje da je N. P. Jojriš „veliki entuzijasta u poslovima propagande medicinskog pčelarstva”.
Prema mnogim kritičkim prikazima knjige Pčele i medicina naročito interesovanje čitalaca privukao je odeljak „Makrobiotopija i Pčelograd”. Jedan od najstarijih i najpopularnijih francuskih časopisa (La Gazette Apicol, 1968, br. 378) u predgovoru članka Viktora Lebrena „Retour d’URSS”, piše: „Naš saradnik i drug Lebren, koji je deset godina bio lični sekretar Lava Tolstoja, a sada star 85 godina, napisao nam je sledeće: „Ocenjujući prijatan boravak u Moskvi. . . smatramo neophodnim da ispričamo o velikoj i divnoj ideji Jojriša, koja po značaju može biti ravna letu is Moskve na Mars..” Nadalje Viktor Lebren, opisujući podrobno projekat Makrobiotopije i Pčelograda koji je Jojriš razradio u svojoj knjizi Pčele i medicina u svom članku citira gotovo ceo sadržaj toga odeljka.
Knjiga Pčele i medicina, a naročito odeljak „Makrobiotopija i Pčelograd” dobila je i ranije druge dobre ocene. O tomepišu Filip Dimitrov, poznati bugarski novinar, Nijaz Abadžić, trostruki dobitnik nagrade za žurnalistiku u Jugoslaviji, Irži Savin, poznati trudbenik pčelarstva Čehoslovačke, Fridrih Aisfeld, dobitnik nagrade nemačkih profesionalnih saveza i istaknuti radnik pčelarstva NDR, Edmund Herold, profesor, redaktor i izdavač časopisa Prijatelj pčela i autor zanimljive monografije o značaju produkata pčelarstva za zdravlje ljudi (SRN), Nikolas Topalidis, direktor i izdavač časopisa Melisokomik Eladi (Grčka), Žorž Alfanderi, izdavač časopisa Gazette Apicole (Francuska), Žozef Brodmen, doktor medicine (SAD), Adelina Derevič, profesor (Rumunija) i mnogi drugi.
U ovom drugom izdanju knjige neka poglavlja su znatno proširena, a dodata su i nova poglavlja i odeljci. Autor je ovim izišao u susret mnogim željama čitalaca.
Za ljubitelje pčela, lekare i biologe naročito je interesantno poglavlje posvećeno metodu brzog dobijanja vitaminsko-lekovitih vrsta meda. Treba spomenuti da je još 16. septembra 1938. godine Zdravstveno-preventivni komitet obrazovnog medicinskog saveta Narkom zdrava SSSR pod predsedništvom profesora E. K. Sepa odlučio (na predlog N. P. Jojriša) ,,da se smatra poželjnim izučavanje lekovitog dejstva preparata meda ne santo na životinjama već i na Ijudima”.
Kandidata medicinskih nauka Jojriša podržali su akademici N. V. Cicin, akademik VASHNIL, M. V. Kulagin i drugi naučnici. Godine 1939. glavni komitet Svesavezne poljoprivredne izložbe uručio k autoru svedočanstvo koje glasi: „Jojriš Naum Petrovič, vojni lekar u gradu Hakarovsku, dobio je 53 lekovite visokohranljive vrste meda, pa se stoga proglašava za učesnika Svesavezne poljoprivredne izložbe i ubeležava u počasnu knjigu, br. 200171, Moskva, 1939.”
Tokom mnogih godina autor je izvodio opite sa pčelama na Dalekom istoku u Ukrajini, srednjoj Aziji, na Uralu, u Moskvi i drugim rejonima Sovjetskog Saveza. Autor je brzim metodom dobio 85 različitih lekovito-vitaminskih vrsta meda, od kojih je većina ispitana u laboratorijama, eksperimentalno, dok su neki uzorci bili proučeni i klinički.
Metodu brzog dobijanja meda po čovekovom receptu posvećeno je mnogo članaka u Sovjetskom Savezu i drugim zemljama, a osobito u socijalističkim. Ne samo pčelari-amateri već i drugi ijubitelji meda, na svojim malim pčelarnicima kraj kuća za odmor, dobijali su ekspresni med (mlečni, vitaminski i dr.) za svoju porodicu, drugove, rođake. Pojedini sovhozi, na primer Krasnodarski sovhoz Svesaveznog udruženja „Lekrasprom” proizvodi ovakav med u velikim količinama za maloprodaju.
Pored ekspresnog (biološkog) metoda, kada pčele pretvaraju veštački nektar u željeni sastav meda, autor je predložio još i drugu varijantu ekspresnog metoda. Po ovoj varijanti prirodni visokokvalitetni med ravnomerno se meša pomoću miksera sa željenim sastojcima (vitaminima, lekovima itd.) u potrebnim dozama. Ovaj metod je isproban i dao je zapažene rezultate.
Med dobijen ekspresnim (mehaničkim putem), tj. obogaćen vitaminima, autor je nazvao viševitaminiziranim. Neke nove vrste meda proizvedene ekspres-mehaničkim načinom, delimično za dijabetičare i druge bolesnike, dobile su pozitivne ocene od poznatih naučnika. Heroj socijalističkog rada, akademik AMN SSSR G. N. Speranskij, akademik AN SSSR A. I. Oparin, dopisni član AN SSSR V. N. Bukin, profesori V. V. Jefremov, E. S. Ždanovič i drugi, dali su veoma dobre ocene ovom metodu i vrstama meda dobijenim pomoću njega.
Drugo izdanje knjige autor je dopunio odeljcima „Pčele i bionika” i „Šuma, pčele i čovek”, što če čitaoci primiti s velikim zadovoljstvom. Ovo poslednje poglavlje će doprineti ne samo širokom korišćenju dragocenih darova šuma radi jačanja zdravlja već isto tako i čuvanju i umnožavanju njenih bogatstava, što je jedan od najvažnijih problema našeg vremena.
Knjiga je dopunjena i odeljcima „Med ili šećer”, „Zubi i med”. Odeljci „Alergija prema produktima pčelarstva” i „Polenoze” živo će zanimati ljude koji pate od alergije, a na zahtev čitalaca dopunjen je i odeljak „Makrobiotopija i Pčelograd”. Odeljak „Pčelarima-amaterima potreban je savez” ima praktičan značaj, jer će se objedinjavanjem pčelara-amatera podstaći sakupljanje meda.
Cela knjiga protkana je željom autora da se na trpezarijskom stolu svakog radnika nađe med, kao i da se viševitaminizirane vrste meda i polenov prah pojave u svim prodavnicama dijetalnih proizvoda.
U knjizi Pčele i medicina se podrobno i na visokom naučnom nivou govori o lekovito-zaštitnim svojstvima meda i drugih pčelarskih proizvoda. Posebnu pažnju autor pridaje dobro uređenom pčelinjaku, koji, po njegovom mišljenju, podseća na originainu prirodnu bolnicu i preventivno-medicinsku ustanovu. On smatra da pored zanimljivog rada sa pčelama u okrilju prirode, gde čovek punim grudima udiše lekoviti vazduh ispunjen mirisima cveća, meda, voska, propolisa, čitav okolni ambijent prija čoveku i uvećava imunobiološka svojstva organizma.
Napisana živim književnim jezikom, ilustrovana originalnim crtežima, knjiga je namenjena širokom krugu čitalaca.
Drugo izdanje knjige Pčele i medicina ugledalo je svet kada je autor navršio 70 godina. U svoje ime i u ime mnogobrojnih čitalaca pozdravljam slavljenika želeći mu zdravlje i nova stvaralačka dostignuća.
Akademik AMN SSSR, redovan član Medunarodne akademije istorije medicine, počasni član Rimske akademije istorije medicine.